udisem...
izdisem...
osijecam kako mi srce kuca...
potpuna tisina oko mene...
cujem ga...
kuca pravilnim ritmom...
lijepo polagano...
ima svoju zadacu i i izvršava ju bez pobune...
pitam se koja je moja zadaca...
sto bi to trebala izvrsavati bez pobune?
dal ja to mogu?
dal mogu presutjeti rijeci koje me bole?
MOGU...
ali onda to nebi bila ja..
ljudsko bice koje je stvoreno da misli svojom glavom...
ljudsko bice koje ima osjecaje...
bice koje nije naucilo na neka pravila igre jer je igra nova...
trebam li pomoc?
svaka moja stanica zudi za pomoci...
dal ju dobiva?
NE...
dobiva liniju manjeg otpora...
dobiva mogucnost izrade vlastitih pravila...
pravila koja se nece svidjeti suigracima...
pravila koja ce s vremenom naterati suigrace da se povuku...
NE ZELIM SVOJA PRAVILA!!!!
zelim pravila igre koja su dogovorena sa ostalim suigracima...
zelim ta pravila kako bi svoju zadacu mogla izvrsavati bez pobune...
Kako znam da radim nešto ispravno?
Osjećaj je dobar… čini se ispravnim, ali znam da ukoliko se to što radim pročuje, netko će biti povrijeđen. Te me taj čin čini osobom koja brine samo za sebe. Iako u većini slučajeva pokušavam učiniti stvari tako da su svi oko mene zadovoljni makar to meni baš ne odgovara najbolje… Što je uopće loše u tome da sam osoba koja brine samo za sebe?
Konačno sam skupila snagu da učinim nešto samo za sebe, nešto što me čini veselom poput malog djeteta, ne što što smatram sigurnom investicijom u mom odrastanju…
No ipak sam izabrala mogućnost da povrijedim nekoga samo radi toga što želim nešto….
Da li bi me trebalo biti stid zbog mog postupka?
Da li bi se trebala bojati osuđivanja?
Možda jednom negdje nekada...
Polagano ali sigurno uvlačim poslijednji dim cigarete...
Mislim da me opušta i odvlaći duboko u misli...
Dali sam postupila krivo izgovarajući riječi koje su me toliko tištale u posljednje vrijeme...
Možda je to bio ispravan postupak....
Možda je to bio postupak koji me je odvukao ravno do dna...
Možda....
Možda jednom negdje nekada shvatim da bez tih riječi to nebi bila ja....
Možda jednom negdje nekada...
Možda....
Božić... da...
tolko lijep tolko savrsen...
bar bi trebao biti...
sjeca, se dana dok sam jos bila klinka...
vjerovala u djeda Bozicnjaka...
jao to su bili dani...
da mi se je barem vratiti...
nedostaju mi ti dani...
ali posto sam sad zapela tu gdje jesam...
Sretan Božić svima vama... :D
< | listopad, 2011 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Nesto od muzike koja me cini sretnom
AC/DC,
Black Sabbath,
Led Zeppelin,
S.O.A.D.,
Iron Maiden,
Hammerfall,
Ozzy Osburne,
Iced Earth,
Scorpions,
Within Temptation,
Korpiklaani,
Apocalyptica,
Nirvana,
R.E.M.
Osmi putnik,
Azra,
Opca opasnost